Na današnji dan 1817. godine po povratku u Srbiju, ubijen je vođa Prvog srpskog ustanka Karađorđe Petrović.
On je, posle sloma ustanka 1813. godine, izbegao u Austriju, a zatim u Rusiju.
Karađorđe je tvorac prve slobodne srpske države od pada pod turskomropstvo 1459. godine. Rodonačelnik je dinastije Karađorđević.
U Austro – turskom ratu bio je hajduk, a zatim trgovac u Topoli.
U sudbonosnim trenucima kada je srpski narod izašao na evropsku političku scenu 1804. godine, u prelomnim momentima otpočinjanja borbe za konačno oslobođenje i uspostavljanje srpske države, na čelu naroda pojavio se čovek koji je smeo, moga i znao da predvodi narod.
Smatra se da je 1803. godine u zimu, lično sam Karađorđe obilazio celu Šumadiju pripremajući i pridobijajući viđene domaćine za širi narodni pokret.
Usledio je okrutni odgovor: Seča knezova. I Karađorđe se našao na tom spisku ali je uspeo da umakne poteri.
Na zboru u Orašcu, narodni glavari nisu izabrali ni najpoznatijeg hajduka, ni najviđenijeg kneza, izabrali su Karađorđa, iako su poznavali njegovu preku narav.
Od tog trenutka pa sve do propasti ustanka 1813. godine Karađorđev životopis jeste istorija Srbije.
Ovim činom Đorđe Petrović postao je Vožd Karađorđe, a time i osnivač i utemeljivač vladarske loze Karađorđević. Tada je imao 42 godine.
Na njegovu inicijativu i pod njegovim rukovodstvom, sazvana je prva skupština starešina u Ostružnici na kojoj su udareni temelji zajedničkoj akciji ustanka.
Prema sačuvanoj dokumentaciji iz tog vremena, Karađorđe se od početka maja potpisuje kao “Vožd”, “Pervi predvoditelj”, “Vrhovni vojvoda” i “Komandant od Srbije”.
Knez Miloš Obrenović, zajedno sa još jednim Karađorđevim kumom Vujicom Vulićevićem, pripremio je ubistvo Vožda.
Miloš nije želeo nove borbe, a Karađorđev povratak u Srbiju nosio je opasnost od izbijanja novih sukoba, ali i preuzimanje vlasti.
Kada je Karađorđe jula 1817. zaspao u kolibi u selu Radovanje kod Velike Plane, Vujičin čovek, Nikola Novaković, čijeg je brata tokom ustanka Karađorđe ubio, udario je Vožda tupom stranom sekire u glavu, kažu istoričari.
Vulićević je posle ovog događaja u Starom Selu, blizu mesta smrti Karađorđa, podigao crkvu Pokajnicu.
Prema motivima gradnje, u pitanju je jedinstven spomenik kulture u svetu, jer je napravljen po motivu kajanja, koji je kao hrišćansku vrlinu propovedao još Sveti Jovan Krstitelj.
Posle Karađorđeve smrti ostao je njegov sin Aleksandar I Karađorđević. Mladost je proveo u emigraciji.
Vratio se u Srbiju 1839.kada je bio star 33 godine. “Igrama” velikih sila, preko Tome Vučića Perišića, Avrama Petronijevića i ustavobranitelja, Aleksandar je doveden na vlast.
