Radnja je smeštena u Natgari, zabiti u australijskoj pustari u sred leta sa rekordnim vrućinama. Tu je bračni par Ketrin i Metjua Parkera i njihovo dvoje dece Toma i Lili, i kod njih postoje problemi. Iznenada oboje njihove dece nestaje, kreće haos, a sve ono što je skrivano negde duboko će postati vidljivo.
Film je sporog tempa, stvari se polako odmotavaju na način da vas drže celo vreme zainteresovanim i u stalnom propitivanju i nagađanju, šta se to desilo, zašto, ko je kriv. Radnja se dešava u vreme velikih vrućina, zemlja je spržena, sve je usporeno i svedeno na najjednostavnije procese, bezvoljno i čeka kišu.
Fotografija je koliko predivna toliko i zastrašujuća. Fenomenalni kadrovi divlje i surove prirode, kanjona, peska, pustare i fantastičnih sumraka i zora su u isto vreme divni i strašni jer oslikavaju realnost u kojoj se likovi nalaze, a to je samoća i pust svet.
Junaci priče će se suočiti se sa stvarnošću, ali taj sudar će biti kao usporeni snimak koji će se pomerati kadar po kadar i sa svakim prolaziti kroz novi užas sa sasvim dovoljno vremena da se taj užas istinski i oseti. Naći će se i sa svojom prošlošću, svim svojim radnjama iz iste, a potom i sa posledicama tih radnji. To suočavanje neće biti lako, jer najteže je izboriti se sam sa sobom i priznati sopstvene greške.