“…Spojio je srž grada i periferiju, rakiju i šampanjac, malo i veliko, smešno i tužno, imati i nemati, i bio je rodonačelnik nove osećajnosti – da nije bilo njega, ni jednom od ovih namunjenih frajera nikada ne bi palo na pamet da je u redu, pa makar i samo u kafani, – voleti i patiti i pitati “gde ću sad, moja ružo”.
Dirljivo je pisala je o Džeju Ramadanovskom Mirjana Bobić Mojsilović.
Kako je i opevao u jednom od svojih najvećih hitova, umro je u nedelju, 6.decemba 2020.
Njegove komšije, prgavi, svojeglavi ali i na neki poseban način osećajni Dorćolci, te noći horski su sa prozora i balkona zapevali “Upalite za mnom sveće kao da me nema”.
Navijači Crvene zvezde priredili su oproštajnu bakljadu sa porukom “Deca ulice te nikad neće zaboraviti”.
Još jedno zbogom, Džej.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *