“Video sam na vrhu Kilimandžara trenutak kad se rađa sunce nad Afrikom. Odavno sam maštao o tome. Sada sam malo umoran pa pričajte sa tatom. Uskoro polazim u školu i baš bih da se izigram do tada”, kaže ponosni osvajač jednog od najzahtevnijih vrhova na planeti.
Za ovaj podvig petogodišnjem Ognjenu i njegovom tati Zoranu neophodne su bile naporne pripreme koje su trajale godinu dana. U Nemačkoj, gde žive, imali su samo deo potrebnih uslova. Išlo se zato i u susedne evropske zemlje, peli su se vrhovi od Bavarskih planina preko Norveške do Alpa.
“Ideju da obiđemo svet nasledio sam od pokojnog oca, Miroljuba Živkovića koji je, pored toga što je bio strastveni putnik voleo i da baci po koji stih. Napisao je neke nezaboravne hitove za poznate pevače, ali su “Mali mrav” i “Svađalice moja mala” završile u legendi”, priča internista, dr Zoran koji, kako kaže, još sabira utiske.
Prvi put se sa Kilimandžarom sreo na globusu koji je dobio od oca.
“Kilimandžaro mi je uvek bio dominantan na tom globusu.Bili smo jedno drugom “suđeni”. Istu ljubav nasledio je i Ogi i… Krenuli smo.
Kao lekar i roditelj uradio sam sve moguće analize, Ogijev zdravstveni bilten bio je savršen. Dozvole za penjanja se ne izdaju lako, posebno kada je u pitanju dete. Bilo je mnogo administrativnih peripetija ali je želja bila jača”, govori otac najmlađeg penjača na krov Afrike od kad je sveta i veka.
Za Ognjenov rekord se inače tvrdi da je neoboriv i da će ostati za sva vremena.
“Temperaturne razlike u zavisnosti od visine su neverovatne. Preko dana može da bude i 40 u plusu dok noću živa pada u duboki minus. Opreme je mnogo, visinska bolest preti sve više svakim pređenom korakom. Noge su na određenoj visini bukvalno olovne ali Ogi ni jednog trenutka nije posustajao. Bio je maskota ekspedicije ali i penjač čiji entuzijazam motiviše ostale da, i kada požele da odustanu, naprave napor više”, kaže ovaj ponosni Šumadinac i dodaje da je unos hrane i tečnosti od posebnog značaja za prevazilaženje ekstremnih napora.
“Imali smo specijalne energetske gelove koji ne mrznu na niskim temperaturama. Tu su i posebne bombone koje organizmu daju snagu. Jede se visoko kalorična hrana koju deca uglavnom ne vole ali je Ognjen vrlo dobro razumeo šta jednostavno u takvim uslovima mora. Njegova rešenost da stane na krov Afrike bila je nepokolebljiva. Tečnost se unosi mnogo više nego u običnim uslovima tako da je sve to, uz neverovatan fizički i mentalni napor, mnogo i za odraslog čoveka. Postoje deonice na kojima vodiči kažu da ne treba ni da se govori, jer je vazduh toliko priređen da je svaki molekul kiseonika zlata vredan”, sumira iskustva sa ekspedicije na Klimandžaru tata najmlađeg penjača u istoriji osvajanja najvišeg vrha crnog kontinenta.
Kaže da je desetominutni boravak na vrhu bio više nego emotivan.
“Ogi je bio umoran. Neko vreme je ćutao. Onda je, kad je Sunce obasjalo Afriku tiho zaplakao. Gledao sam kako mu se mešaju osećanja… Bio je srećan, iscrpljen, bilo mu je hladno…
Pogledom je rekao da je vreme da idemo kući”, završava dr Zoran Živković, lekar i alpinista ponosni otac ginisovca Ogija.
O Ogijevim ambicijama, Mont Everestu, razgovaraćemo kad za to dođe vreme. Do polaska u prvi razred Ogi će se, kako je sam rekao, baviti slaganjem Lego kockica.