Na poslednji dan Strasne nedelje vernici celivaju plaštanicu na Hristovom grobu koja se na Veliki petak iznosi pred pravoslavne oltare i krajem dana u subotu, pred slavlje Vaskrsenja, uz poseban ritual pohoda oko crkve unosi u oltar.
Velika subota je drugi dan žalosti – dan koji je Gospod Isus Hristos proveo u Hadu i obeležava se u molitvi i tišini.
Po završenoj liturgiji jedu se hleb i voda. Veruje se da je Isus toga dana bio u grobu, a duhom u Hadu, a u isto vreme “na prestolu bio sa Ocem i Duhom, samim tim što je On sveprisutni Bog, neodvojiv od druga dva lica Svete Trojice”.
Dani žalosti završavaju se ponoćnom Vaskršnjom liturgijom kada i počinje praznik Vaskrsenja.
Početak Vaskrsa obeležava se crkvenim zvonima koja su prethodnih dana žalosti bila vezana.
Na Veliku subotu dovršavaju se poslovi neophodni za doček velikog praznika. Priprema se hrana, ukrašava dom, a u nekim delovima Srbije farbaju se jaja.
Ovoga dana ne radi se u polju, a žene ne rade ručne radove. Veruje se i da na Veliku subotu valja učiniti kakvo dobro delo ili milosrđe da bi nam krenulo na dobro.