Na današnji dan, 30. oktobra 1888. američki pronalazač Džon Laud osmislio je napravu koja je omogućavala označavanje odnosno crtanje, obeležavanje i pisanje po koži.
Bio je to veliki napredak za kožarsku industriju ali trenutak kada je začeta ideja o hemijskoj olovci.
Džon Laud
Danas je život bez “hemijske” nemoguće zamisliti. Njen razvojni put do onakve kakvu je poznajemo danas ipak bio je nešto duži.
Kako je sve dalje teklo u dobroj meri pojašnjava ime hrvatskog pronalazača – Slavoljub Penkalo. On je, s početka 20.veka modifikovao raniji patent i unapredio ga u naliv pero ili penkalo kakvo se danas koristi na svim kontinentima.
Konačnu formu hemijske olovke postavio je Mađar, Laslo Biro. Njegovo prezime takođe govori da je ova “pisaljka” nezamenljiva u današnjim biroima – kancelarijama.
Svoju prvu masovnu primenu hemijska olovka dobila je tokom Drugog svetskog rata. Masovno su je koristili piloti britanskog RAF-a.
Danas, ovaj mali nezamenljivi detalj iz kancelarijskog i školskog pribora predstavlja i modni detalj ali izuzetan reklamni materijal na koji se štampaju imena firmi, političkih stranaka, organizacija kao i razne marketinške poruke