Posle teških bitaka svoja izmučena tela ovde su lečili rimski legionari. Vekovima kasnije o lekovitom izvoru u Stragarima kod Kragujevca znali su i turski zulumćari. Nije mu odolela ni kneginja Ljubica koja je u Banji Voljavča provodila i po nekoliko nedelja.
Poznata i kao Kalanovića banja, danas nema ni traga od starog sjaja. Ruinirana, zapuštena i ostavljena na milost i nemilost vremenu, čeka bolja vremena kada će ponovo da u svoje lekovite vode prihvati nove pacijente.
Iako se nalazi na tek tridesetak kilometara od Kragujevca i nešto više od 20 od Topole, ni jedna od ove dve solidno razvijene sredine u srcu Šumadije ne pokazuje interesovanje da se ovaj prirodni dragulj oživi i stavi u funkciju. Banjski objekat je u potpunosti devastiran, kade za kupanje polomljene, a ceo kompleks je zarastao u korov. I u slučaju Banje Voljavča, kao uostalom i za desetine sličnih mesta u Srbiji koje dele istu sudbinu, nameće se često postavljano pitanje… Šta bi neki drugi evropski narodi dali da imaju ovo bogatstvo.
Grad Kragujevac je davne 2008.godine pokazao neznatno interesovanje za ovo lečilište ali se dalje od liste lepih želja na papiru nije stiglo iako su potencijali ogromni. Već sama planina Rudnik predstavlja izazov mnogim namernicima, a tu su i tri značajne bogomolje, manastiri Voljavča, Blagovesti i Petkovica iz 13. i 15. veka. Ovaj kraj je i veoma značajan za rađanje slobodne Srbije i početak kraja vekovnog ropstva pod Turcima. U Voljavči se često skrivao vožd Prvog srpskog ustanka – Karađorđe, a tu je osnovan i Praviteljstvujušći sovjet, praktično prva srpska vlada koja je upravljala oslobođenim teritorijama.
Izvesno je da su i Vožd i članovi Sovjeta često boravili u Banji tražeći leka svojim tegobama. Svedoci nekih starih vremena govore da su ljudi u Banju Voljavča dolazili na štakama ili potpuno nepokretni, a vraćali se stabilnim korakom. Tvrde da je lekovita voda nenadmašna za lečenje išijasa, svih tipova reume i u saniranju posledica teških povreda, a pogodna je i za piće.
Ne treba podsećati da prihodi od banjskog turizma, tamo gde je ona razvijen, prelaze višemilionske iznose.
Bez ikakve sumnje, obnova banje Voljavča bio bi ogroman iskorak za razvoj Kragujevaca, Topole i same varošice Stragari gde se nekadašnje lečilište nalazi.
U konkretnom slučaju zatajile su lokalne samouprave, privatna inicijativa ali i sama država Srbija. U prilog ovoj tvrdnji ide podatak da zemlje u okruženju koje ni približno nisu bogate lekovitim vodama kao Srbija, od banjskog turizma svake godine zarađuju ogroman novac. Tako danas banje u Rumuniji, Mađarskoj, Bugarskoj ili Hrvatskoj podsećaju na mondenska letovališta i čine se vekovima daleko od nas.
Uz sumorne slike banjske realnosti smeštene u krajolik koji sija svojom lepotom ostaje da se zapitamo da li zaslužujemo blaga poput Voljavče i zašto ne?
U Banji Voljavča ili, bolje rečeno u onome što je od nje ostalo, zatičemo oca i sina, potomke nekada slavnih Kalanovića, Zorana i Luku. Zoran se sa setom seća vremena kada je ovo lečilište još uvek bilo u funkciji…
“Moj deda je ovde radio. Bio je red, čisto, ljudi su se uspešno oporavljali. Danas je nažalost ovako. Nadam se da će neko da se seti Voljavče. Dok se to ne desi, sin i ja ovde ponekad potražimo spas od vrućine”, kaže Zoran Kalanović čija se porodična kuća nalazi u blizini nekadašnjeg banjskog kompleksa.